·	Slovo o autoru
·	Kako je nastao grad
·	Rudnik
·	Termoelektrana Kakanj
·	Tvornica cementa
·	Načelnici/predsjednici općine
·	Zaslužni Kakanjci
·	Privatni biznis
·	Generacija četrdesetih
·	Vjerski objekti
·	Spomenici
·	Zgošćanski stećak
·	Čitaonica i biblioteka
·	Dom kulture
·	FK "Rudar"
·	Željeznička pruga
·	Motel "Sretno"
·	Rudarska glazba
·	Pijaca
·	Novinarstvo i novinari
·	Između rata i mira
·	Pozitivni i negativni stereotipi

Djeluje nevjerovatno, ali je ipak istina: prva čitaonica u historiji grada otvorena je u kakanjskom rudniku već u prvoj deceniji postojanja ugljenokopa, a njeni posjetioci bili su rudari! Zapravo, u Kaknju-Zgošći, kako se tada zvanično nazivo grad, čitaonicu je tada u Radničkom domu otvorila uprava rudnika dajući je na korištenje Organizaciji radnika Hrvata.

Oduvijek je u Bosni bilo poznato da rudari, iskreno rečeno, barem u tome periodu kada je pismenost bila nešto slično današnjem surfanju na Internetu u nekom zabačenom selu, nisu baš mnogo marili za čitanje. No Austro-Ugarska, koja je otvorila, a njihovi ljudi upravljali rudnikom, prenijela je svoje zapadnjačke manire i navike i u kakanjski rudnik, odakle se kasnije sve ostalo njegovalo, razvijalo i iz njega novo nastajalo.

Posmatrano sa današnje distance, pomalo zbunjuje da ta Evropa, prisutna (kakve li igre slučaja!) i danas u Bosni u ličnosti visokog predstavnika gospodina Petriča, govori tada samo o Organizaciji radnika Hrvata, a ne i pripadnika ostalih naroda, koji su tada, istina malobrojniji, radili u rudniku. Treba, međutim, znati da je nacionalna svijest tada dominirala Starim kontinentom i da je to period neposredno nakon formiranja nacionalnih država u Evropi.

I kao što to obično biva u višenacionalnim sredinama, zapostavljeni ili, današnjim jezikom kazano, ugroženim su se osjetitli rudari ostalih nacionalnosti, pa je Savez rudarskih radnika od uprave zatražio da čitaonicu, u kojoj se čitala više stručna literatura nego novine, ustupi njemu. A kako je u svim vremenima važilo (a i danas važi) da je gazda uvijek u pravu i da je najjači, to rudnička uprava te 1917. godine nije odstupila od svoje nakane, te je do daljnjega čitaonica ukinuta. Kada se ponovo otvara čitaonica u rudniku i samom gradu, hroničari ne bilježe.

Kao dijete sjećam se priča kako su između Prvoga i Drugog svjetskog rata postojale čitaonice u "Sokolskim" i "Napretkovim" domovima ili u nekim drugim klubovima (ne pamtim kako su se još zvali) i da su se u njima, uz kafu, čitale novine, a možda i knjige.
A onda u vrijeme razvoja socijalizma, odmah po oslobođenju zemlje od fašista, niču čitaonice, obično u nekim domovima ili klubovima. U Kaknju je to urađeno u okviru biblioteke koja je otvorena, kako sam nalazio u literaturi, 15. oktobra 1957. godine. Ne sjećam se otvaranja te ustanove, ali dobro pamtim da sam u petom razredu osnovne škole otišao u tu biblioteku, koja se dugo vremena nalazila kod gradskog stadiona (današnja Muzejska zbirka Rudnika Kakanj), učlanio se u nju i uzeo na čitanje knjigu "Bambi". Otada sam bio stalni posjetilac i biblioteke i čitaonice.


Današnja bibilioteka i čitaonica otvorene su 1957. godine u prostorijama u kojima se danas nalazi Muzejska zbirka Rudnika

Upoznao sam u toj biblioteci njezinoga prvog upravnika Stanislava Groznika. Kasnije mi je knjige izdavao Ahmed Heganović, a kafu je čitačima kuhala Zineta. Sjedjeli smo u pletenim stolicama i u ruci na drvenom okviru, često nabrzinu, prelistavali a nešto rjeđe čitali Oslobođenje, Politiku, Borbu, Vjesnik, pa kasnije NIN, VUS, Globus i sarajevski Svijet. To su moje prve, neizbrisive uspomene o kakanjskoj biblioteci i čitaonici.
Uskoro su došle godine kad sam išao u ovu ustanovu na književne večeri da slušam stihove i prozu poznatih i nepoznatih sarajevskih i zeničkih književnika. A onda sam i sam postao član jedne grupe malobrojnih Kakanjaca koji su se zvali novinari dopisnici. Kada su me prvi put urednici iz zeničkih ili sarajevskih medija vidjeli najmlađeg među novinarima, mislili su da sam sin nekoga od kolega, pa je Mirko Kamenjašević i priupitao Radu Jovanovića jesam li njegov sin. Kasnije sam, kao najmlađi među njima, postao njihov miljenik i obično su mi davali da pišem teme o mladima.

Nakon izgradnje Doma kulture 1967. godine biblioteka i čitaonica se preseljavaju u tu zgradu, gdje su i danas smještene. Sada ne djelujuju samostalno, već su pod krovom Centra za kulturu i obrazovanje.

U svim periodima postojanja i rada čitaonicu, uvijek smještenu u biblioteci, mučili su isti problemi, a ponajviše nedostatak novca za nabavku knjiga i pretplatu na novine. Ali su njeni rukovodioci uspijevali da se snađu, osiguraju pare za novine i u najtežim danima, za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, imalo se ponešto od novina pročitati. Kad je srednja Bosna bila blokirana, u čitaonici sam nalazio (dok ih nisu ugasili) "Kaknjske novine". Ni danas kultura finansijski ne stoji dobro ni stabilno, ali biblioteka i čitaonica rade. A fond knjiga je zavidan, u odnosu na ratni period.

Moj skromni prilog u obogaćivanju knjižnog fonda je bio 1995. godine kad sam objavio prvu knjigu ("Tri i po decenije kakanjskog novinarstva"). Direktoru Centra za kultiru i obrazovanje Izetu Fejziću poklonio sam tri primjerka knjige, a kasnije je to uslijedilo i sa ostale četiri. U organizaciji Centra promovirao sam u rodnom gradu i treću knjigu - "Bosanske ratne godine".

Ne znam da li se čitaju moje knjige, koje najviše govore o prošlosti Kaknja, ali mi je bilo veliko zadovoljstvo kada sam jedne godine na tradicionalnoj izložbi novih knjiga u biblioteci na izložbenom štandu primijetio i svoja djela.

U hronologiji nastanka i razvoja čitalačkih navika Kakanjaca desile su se velike promjene od one prve čitaonice pa do danas. Dok su tada malobrojni rudari činili čitalačku publiku u ovoj ustanovi, danas su to najviše njihova djeca i unuci, ali i penzioneri, među kojima su i rudari. Navrate oni da nabrzinu ili natenane ponešto pročitaju.

Posjeta biblioteci i čitaonici je mjerilo dostignute vrijednosti i obrazovanja Kakanjaca. Vjerovatno neće proći mnogo vremena kada ćemo novine i knjige u čitaonici čitati na Internetu. Bit će to najmodernija čitaonica koju je ovaj grad ikada imao.