· Slovo o autoru
· Kako je nastao grad
· Rudnik
· Termoelektrana Kakanj
· Tvornica cementa
· Načelnici/predsjednici općine
· Zaslužni Kakanjci
· Privatni biznis
· Generacija četrdesetih
· Vjerski objekti
· Spomenici
· Zgošćanski stećak
· Čitaonica i biblioteka
· Dom kulture
· FK "Rudar"
· Željeznička pruga
· Motel "Sretno"
· Rudarska glazba
· Pijaca
· Novinarstvo i novinari
· Između rata i mira
· Pozitivni i negativni stereotipi

  DOM KULTURE

Kakanj je 1967. godine dobio izvanredno lijepu, modernu i nadasve funkcionalnu zgradu, koju po njezinoj namjeni i u socijalističkom maniru nazvaše Dom kulture. Lociran na Plandištu, gdje su do tada bile tri kuće Zudera i još nekih porodica, trebalo je da opravda naziv kako po aktivnostima u njemu, tako i po ponašanju Kakanjaca. Sve kulturne institucije smjestiše se u ovu zgradu: Biblioteka i čitaonica, Kino, Kulturno-umjetničko društvo "Dikan", Radnički univerzitet i još neke, a osta prostora i za stan domara Ivice Kneževića. Velika sala sa prostranom pozornicom, opremljenom velikim pokretnim kulisama i reflektorima, ispred koje je podij za orkestar, mogla je garantovati uspješan nastup i najvećim ansamblima. To je ujedno bila i kinosala u kojoj su postojale mogućnosti prikazanja filmova u najsavremenijoj tehnici, sa velikom projektovanom slikom i stereo zvukom.

Zahvaljujući i dobro osmišljenom programu njegovog direktora i još važnijoj materijalnoj podršci čelnih ljudi Općine i Rudnika Kakanj, Dom kulture posta mjesto gostovanja Sarajevskog pozorišta, i njegovih ansambala Drame i Opere, ali i umjetničkih grupa iz drugih kulturnih centara tadašnje države, te su Kakanjci imali priliku uživati u najznačajnijim kulturnim događanjima toga vremena. Bilo je ponekada i nastupa umjetničkih grupa iz inozemstva. Održavani su u Domu kulture i koncerti poznatih muzičkih zvijezda, izložbe najvećih umjetnika tadašnje nam države. Kako je u njemu postojala najveća sala u gradu, tu su se održavale i razne svečanosti, naročito obilježavanja važnih godišnjica iz prošlosti naše države, dodjeljivala priznanja i sl.

U njegovom okrilju rodilo se i više kulturnih manifestacija, posebno nekoliko festivala, kao što su "Mladi pjevaju proljeću", gdje su se pojavljivali kakanjski pjevački talenti, zatim Festival osnovnih škola itd.

U njemu su svoje probe i nastupe imali KUD "Dikan", "Tamburice", Rudarska glazba te druge umjetničke grupe. U bibilioteci i čitaonici organizovane su književne večeri, nastupi znanih i manje znanih mladih pjesnika te raznovrsne izložbe.

U Radničkom univerzitetu održavani su kursevi i seminari, a dosta Kakanjaca steklo je naknadno i diplomu svoga budućeg zanimanja. Stanimir i Mišo su uspostavili vezu sa srednjim i višim školama u zemlji, pa onaj ko je želio da uz rad još i uči mogao je doći do kakve diplome.

Za većinu Kakanjaca, pored bioskopa, najpopularnije je mjesto u Domu kulture bila kafana. Dvija dijela kafane u lijevom krilu toga doma (jedna u prizemlju i druga na spratu) pružali su veliki ugođaj. Obično je danju radio samo dio kafane u prizemlju, a navečer je bilo pravo zadovoljstvo sjesti i zabavljati se sa društvom u dijelu kafane na spratu. Probrano osoblje (a pogotovo šaćir, Kerim i Tidža), uz neobični interijer, odavali su neki glamur koji nije isčeznuo ni nakon više godina rada te pomalo neobične kafane. Ugledne goste i poslovne partnere njihovi su domaćini izvodili u ovaj objekt. Subotom navečer obično je svirala muzika i u ugodnom ambijentu moglo se i zaplesati. Ovdje su organizovane i maturske večeri te dočeci novih godina. Sve je to uticalo da je Dom kulture u gradu postao centar oko koga se sve okretalo i najživlji dio Kaknja. Nakon otvaranja motela "Sretno" njegov značaj pomalo opada, ali je ipak ostao glavno stjecište i mladih, i političara, i privrednika…


Dom kulture

Pred početak agresije na Bosnu i Hercegovinu u njemu su svoje programe promovirale tri političke stranke, a u ratnom periodu njegov sjaj dalje tamni. Kafanu je koristila privatna firma "Feniks", da bi kasnije u njoj Islamska zajednica otvorila gradski mesdžid, koji će tu biti vjerovatno do završetka izgradnje islamskog centra koji se nalazi tik ispred nje. Iz ratnog razdoblja Dom kulture će posebno pamtiti izbjeglice koje su se našle u Kaknju. Naime, u podrumu ispod kinosale neko vrijeme se nalazilo skladište Crvenog križa, gdje se izbjeglicama dijelila hrana i druga humanitarna pomoć.

U godinama nakon rata Dom kulture ponovo preuzima onu ulogu koja mu je namijenja. Ali kako je ovo vrijeme kokuzluka, rijetka su i gostovanja kulturnjaka u njemu.