· Slovo o autoru
· Kako je nastao grad
· Rudnik
· Termoelektrana Kakanj
· Tvornica cementa
· Načelnici/predsjednici općine
· Zaslužni Kakanjci
· Privatni biznis
· Generacija četrdesetih
· Vjerski objekti
· Spomenici
· Zgošćanski stećak
· Čitaonica i biblioteka
· Dom kulture
· FK "Rudar"
· Željeznička pruga
· Motel "Sretno"
· Rudarska glazba
· Pijaca
· Novinarstvo i novinari
· Između rata i mira
· Pozitivni i negativni stereotipi

  RUDARSKA GLAZBA

Dvije "institucije" od svoga osnivanja u okviru kakanjskog rudnika do danas bez prekida djeluju predstavljajući simbolično rudarsku ljubav prema sportu i zabavi. To su Fudbalski klub "Rudar" i Rudarska glazba. Mada znatno mlađa od nogometaša, Rudarska glazba je, prolazeći kroz zlatne periode, ali i krizna (ratna) vremena, uspjela da se održi, zahvaljujući, u prvom redu, istrajnosti njezinog dirigenta i vjernih članova toga duhačkog orkestra.

Glazba je osnovana u rudniku 1952. godine na inicijativu muzičkih zaljubljenika, a krenula je u historiju na čelu sa svojim prvim učiteljem i dirigentom Ivicom Grgićem. Specifičan način muziciranja na limenim duhačkim instrumentima - u pokretu - privukao je u njezine redove niz muzički nadarenih Kakanjaca. Imala je ta glazba ponekada u svom sastavu i po 42 člana, ali i dvostruko manje, koliko ih je danas. Prema nezvaničnoj statistici, kroz ovaj je orkestar prošlo oko 200 muzičara, a za sve vrijeme njezina postojanja samo tri dirigenta: pored već spomenutog Ivice Grgića, ovu dužnost obavljao je i Miroslav Balta, koji je 1960. godine u Kaknju osnovao i veliki plesni orkestar, te sadašnji voditelj Jožef Špringer, koji je na mjestu dirigenta proveo čak tri petine ukupnog vremena vođenja Glazbe. Govoreći o svom radu, on će reći:
- Glazba je, osim koncerata, imala bezbroj nastupa u gradu, ali i drugim mjestima u BiH, pa i van nje. Nemoguće je bilo i zamisliti bilo kakvu manifestaciju prilikom obilježavanja praznika, jubileja, radnih uspjeha, kulturnih i sportskih manifestacija i komemoracija a da Rudarska glazba svojim učešćem u tome nije dala svoj doprinos. Ti brojni nastupi iziskivali su mnogo vježbe i truda, kao i puno samoodricanja iskrenih zaljubljenika u muziku. Oni su, uz svakodnevne radne obaveze, pronalazili vremena da, osim 40 nastupa godišnje, dva puta sedmično prakticiraju zajedničke, a često i pojedinačne vježbe. Glazba je uvijek privlačila mlade. Ona je od nekadašnjih ljubitelja muzike, zahvaljujući entuzijazmu dirigenta, stalnim radom u obrazovanju mladih obučila mnoge ljubitelje muzike da sviraju na raznim instrumentima.

Repertoar Glazbe je veoma širok, od koračnica do klasike, od Verdija i Štrausa do domaćeg melosa. Kroz nju su prošli članovi različite starosti mnogih muzičkih porodica iz Kaknja, često i po nekoliko njenih članova iz dvije, pa i tri generacije: Mijaći, Idžakovići, Zec i Zaimovići su najmnogobrojniji (po četiri člana), zatim Tomičići i Kneževići (po tri), te Kulovići, Grgići, Zakušek i Dervoz (po dva) itd.

Osim značajnih nastupa na paradama u Beogradu i Sarajevu, nezaboravnih prvomajskih budnica i koncerata, kakanjski muzičari, koji su sve vrijeme ostali amaterski kolektiv, učestvovali su i u snimanju televizijskih emisija te dva domaća filma. Za uspjehe u radu Rudarska glazba, koju od njezina nastanka finansira kakanjski rudnik, dobila je niz priznanja, među kojima i najviše općinsko priznanje (Plaketa grada).