·	Slovo o autoru
·	Kako je nastao grad
·	Rudnik
·	Termoelektrana Kakanj
·	Tvornica cementa
·	Načelnici/predsjednici općine
·	Zaslužni Kakanjci
·	Privatni biznis
·	Generacija četrdesetih
·	Vjerski objekti
·	Spomenici
·	Zgošćanski stećak
·	Čitaonica i biblioteka
·	Dom kulture
·	FK "Rudar"
·	Željeznička pruga
·	Motel "Sretno"
·	Rudarska glazba
·	Pijaca
·	Novinarstvo i novinari
·	Između rata i mira
·	Pozitivni i negativni stereotipi

Već sama činjenica da je Termoelektrana "Kakanj" u Čatićima drugo preduzeće po veličini u općini, odmah iza Rudnika "Kakanj", ukazuje na značaj ovoga do sada još uvijek državnog preduzeća, ne samo u ukupnim ekonomskim tokovima grada nego i općeg stanja privrede i stanovništva. Iako je nastala na temelju ugljenih resursa, pa je i locirana u srednjoj Bosni u blizini rudnika (Kakanj, Zenica i Breza), ona je uvijek po finansijskim učincima nadmašivala Rudnik "Kakanj". Moglo bi se simbolično reći da Rudnik i Termoelektrana žive u jednoj porodici, ali da je sestra ekonomski zdravija od brata. Iz ovog saznanja proističe i potajna želja svakog rudara da Rudnik i Termoelektrana budu pod jednim krovom (jedno preduzeće), jer bi u tome slučaju, kako misle "komorati", njihov status bio daleko bolji od sadašnjega. No, želje su jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo.

Kako je i kada nastala Termoelektrana "Kakanj"?
Nakon gotovo pola stoljeća od otvaranja rudnika u Kaknju, vlada tadašnje Jugoslavije 1947. godine, vođena potrebama za novim energetskim izvorom i saznanjem da u srednjoj Bosni leže ogromne zalihe kvalitetnog uglja, u julu te godine donosi odluku o osnivanju Državnog preduzeća Termoelektrana "Kakanj" i odmah počinje izgradnja tog preduzeća. Iz političkih razloga i nakon pojave Informbiroa, krajem 1949. godine prekinuti su radovi na izgradnji termoelektrane i dotadašnje preduzeće likvidirano, a u junu 1952. godine ista vlada osniva novo državno preduzeće pod istim nazivom, ali se ovaj put, umjesto češkog isporučioca opreme, odlučuje za njemačkoga. U naredne četiri godine završena je gradnja prve faze termoelektrane i 1. jula 1956. iz Čatića su u energetski sistem države potekli prvi kilovati električne energije.

Osnovna karakteristika rasta tvornice struje u Čatićima jeste da je građena po fazama i da je njena izgradnja finansirana iz saveznoga i republičkog investicijskog fonda. A kako je bila izražena stalno rastuća potreba za električnom energijom, onda su osiguravane i pare za narastanje kapaciteta u Čatićima. Već 1960. završena je izgradnja druge faze termoelektrane, a 1969. treća etapa, čime je zaokružena izgradnja manjih pogonskih blokova. Četvrtu etapu, koja je završena 1977. godine, karakterizira instaliranje većih pogonskih blokova (110 MW) i time je preduzeće postalo gigant sa šest blokova.
Stalni razvoj industrije u BiH i državi i dovoljne količine uglja diktirali su daljnji razvoj ove tvornice u Čatićima, pa se 1987. sa izgradnjom pete etape snage bloka 230 MW zaokružuje ukupna snaga kakanjske termoelektrane na 578 MW. Time je osigurana godišnja proizvodnja tri milijarde kilovat-sati električne energije i potrošnja oko tri miliona tona uglja.
Nakon početka agresije na BiH i kasnije blokade prometa, Termoelektrana "Kakanj" ostaje bez potrebnih sirovina, rezervnih dijelova i repromaterijala, što je dovelo u pitanje njen rad. Ipak, stalnom proizvodnjom, makar i na blokovima male snage, zajedno sa onom u Tuzli, u ratnom periodu održan je u funkciji elektroenergetski sistem države. Nakon završetka rata, uz pomoć domaćih i stranih preduzeća i institucija, gotovo većina blokova je obnovljena, pa je njena uloga u poslijeratnoj obnovi države itekako velika.

Kakanjcima ne treba mnogo objašnjavati, jer to iz iskustva znaju, da je proizvodnja električne energije daleko unosniji posao od kopanja uglja. Otuda i želja rudara da oni, nakon tolikih godina i jalovih rasprava, napokon budu pod jednim krovom sa termoelektranom, jer će tada imati veći standard.

Maketa termoelektrane "Kakanj"

Još od osnivanja termoelektrana ima solidan ekonomski položaj, mada se on od 1982. godine zbog dispariteta cijena u proizvodnji i prodaji struje posljednjih desetak godina znatnije pogoršao. Iako zvanična evidencija o poslovanju ova dva preduzeća pokazuje negativan saldo, ipak je termoelektrana u finansijskom pogledu u povoljnijem položaju, što najbolje ilustruje prosjek plaća zaposlenih radnika.

Jasno je, međutim, da ni termoelektrana ne može živjeti bez rudničkog uglja niti bi rudari bez termoelektrane mogli prodati toliko "crnog zlata". Uostalom, biznis planovi oba preduzeća proističu jedan iz drugoga, jer su u međusobnoj zavisnosti, pogotovo što su obje firme u istom proizvodnom lancu.

Danas Termoelektrana "Kakanj" posluje u sastavu "Elektroprivrede BiH" i još uvijek je državno preduzeće. U vremenu koje je pred nama izvršit će se privatizacija "Elektroprivrede BiH" a s njom i kakanjske termoelektrane, pa će ona tako postati, ako ne u potpunosti, a ono bar djelimično privatno preduzeće.