·	Slovo o autoru
·	Kako je nastao grad
·	Rudnik
·	Termoelektrana Kakanj
·	Tvornica cementa
·	Načelnici/predsjednici općine
·	Zaslužni Kakanjci
·	Privatni biznis
·	Generacija četrdesetih
·	Vjerski objekti
·	Spomenici
·	Zgošćanski stećak
·	Čitaonica i biblioteka
·	Dom kulture
·	FK "Rudar"
·	Željeznička pruga
·	Motel "Sretno"
·	Rudarska glazba
·	Pijaca
·	Novinarstvo i novinari
·	Između rata i mira
·	Pozitivni i negativni stereotipi

Dugo je i teško "rađana" Tvornica cementa u Kaknju. Zašto? Više je razloga tome: od vremena u kome je donesena odluka o njenoj gradnji pa do osiguravanja novca za njenu izgradnju.

Krenimo, uostalom, redom.
Još krajem četrdesetih godina proteklog stoljeća u tadašnjoj državi donijeta je odluka o gradnji tvornice cementa, ali se nije precizno utvrdila njezina lokacija. Tokom niza sastanaka u vezi sa gradnjom cementare ostao je zapamćen i onaj održan u zeničkom srezu sa tadašnjim direktorima svih jugoslavenskih cementara. Prvobitna lokacija za njenu gradnju bila je predviđena u Zenici, ali je trebalo proći dosta vremena da bi se napokon odlučilo kako je to, ipak, Kakanj.

I kada je utvrđeno mjesto gradnje, nekoliko godina je izgubljeno na traženju investitora, da bi se početkom 1972. godine sarajevska "Hidrogradnja" prihvatila te nezahvalne uloge i 1974. krenula u građevinski poduhvat.

Nakon četiri godine gradnje, preciznije kazano, 15. oktobra 1978. Tvornica cementa je puštena u rad, ali ni tada u potpunosti nije bila završena. Zato je ona već na startu bila opterećena ulaganjima u finansiranje vlastitoga (kompletnog) završetka. I kada je ispod investicijskog računa podvučena crta, došlo se do podatka da je "Hidrogradnja" Sarajevo (koja je postala i vlasnikom te tvornice) uložila 52 posto novca u ovu golemu investiciju, 36 posto su činili bankarski krediti, a 12 posto krediti stranih dobavljača.
Instalirani kapacitet Tvornice cementa je 600.000 tona godišnje, ali su prilikom gradnje podignuti neki objekti, prije svega građevinski, koji su potrebni u drugoj fazi kada se tvornica bude proširivala.

Iako je u početku bila opterećena kreditima, cementara je postepeno stasavala i izrasla je u jedno od najuspješnijih, ako ne i najuspješnije preduzeće u općini. Jedna od njenih najplodnijih godina u proizvodnji i plasmanu je 1989. kada je proizvedeno oko 553.000 tona cementa i nešto veća količina plasirana na tržište. Četiri godine agresije na Bosnu i Hercegovinu nakratko su zaustavile proizvodnju, ali se nakon prestanka rata tvornica veoma brzo oporavila i ponovo uspješno počela raditi. Novina je i njezino odvajanje od "Hidrogradnje" 1991. godine, jer se kao uspješna firma osamostalila.

Od početka rada do sredine 2001. godine cementara je proizvela 7,6 miliona tona cementa. U 2000. godini proizvedeno je 340.000 tona cementa ili 70 posto od nominalnog obima kapaciteta. Ta će godina, međutim, ostati upisana kao historijska u ukupnoj tranziciji u državi. Tvornica cementa je, u okviru pilot-projekta u velikoj privatizaciji, prva prodana stranom strateškom parteru. Prema raspisanom tenderu najpovoljniji ponuđač je bio njemački "Heidelberg Zement", s kojim je 21. jula potpisan i ugovor, a 18. septembra i zvanično je, na skupštini dioničara, taj partner preuzeo vlasništvo nad Tvornicom cementa.
Naime, većinski dio - 51 posto vrijednosti tvornice - otkupio je "Heidelberg Zement", uplativši 55 miliona maraka i obavezujući se da će u idućih deset godina uložiti još gotovo dvostruko više u razvoj kakanjske cementare. U prve dvije godine on će investirati oko 74 miliona maraka, od čega samo u oblast ekologije 17 miliona, a ostalo u modernizaciju proizvodnje. Time će u 2001. i 2002. godini tvornica dostići evropske standarde ne samo u proizvodnji već i u tehnologiji i zaštiti okoliša.

Efekti tih i drugih ulaganja očito će biti veliki, pa će bez nekih izrazitijih problema u radu, i sa osiguranim tržištem, cementara ubuduće poslovati još uspješnije.