· Slovo o autoru
· Kako je nastao grad
· Rudnik
· Termoelektrana Kakanj
· Tvornica cementa
· Načelnici/predsjednici općine
· Zaslužni Kakanjci
· Privatni biznis
· Generacija četrdesetih
· Vjerski objekti
· Spomenici
· Zgošćanski stećak
· Čitaonica i biblioteka
· Dom kulture
· FK "Rudar"
· Željeznička pruga
· Motel "Sretno"
· Rudarska glazba
· Pijaca
· Novinarstvo i novinari
· Između rata i mira
· Pozitivni i negativni stereotipi

  ŽELJEZNIČKA PRUGA

Željeznica je dugo vremena predstavljala glavnu vezu Kaknja sa svijetom, jer su loši putevi i nerazvijenost ostalih vrsta saobraćaja uvjetovali takvo stanje. Pošto se Kakanj nalazio na glavnoj željezničkoj pruzi Sarajevo - Brod, uz izgradnju rudnika, na toj je pruzi podignuta i željeznička stanica. Odmah nakon otvaranja rudokopa austrougarska vlast je 1901. godine izgradila i rudničku industrijsku prugu uzanog kolosijeka od rudnika preko rijeke Bosne do željezničke stanice u dužini od dva kilometra, a kasnije 3,5 kilometara.

Taj je industrijski kolosijek prolazio gotovo devedeset godina kroz sami grad, dajući mu tako pečat industrijskog naselja. Lokomotiva je obično prazne vagone sa željezničke stanice "u rikverc" gurala do rudnika, a pune (ugljem) odvozila na željezničku stanicu i dalje širom tadašnje države.

Vrijeme modernizacije donijelo je široki kolosijek umjesto uskoga te veće lokomotive i vagone. Ali "parnjača" je uvijek dahtala gradom i svojim piskom upozoravala građane, a kasnije i vozače motornih vozila, da joj se sklone sa pružnih prijelaza.

S vremenom su na pružnim prijelazima sagrađene rampe koje su se spuštale kada voz krene sa odredišta, pa se ponekada dugo čekalo na prijelaz preko pruge. Potom su i prijelazi modernizovani i na njima postavljeni semafori. Ipak, bilo je i saobraćajnih nesreća na pruzi, od onih bezazlenih do sudara vozova i automobila. Vodili su željezničari brigu o sigurnosti Kakanjaca na prijelazima, stojeći na posljednjem vagonu (kad je voz išao "u rikverc" ili u lokomotivi, sa pištaljkom u ustima i crvenom zastavicom u ruci, te vozeći polako i osmatrajući prugu ispred sebe.

Kad bi "parnjača" krenula od mosta na rijeci Bosni, naročito u jesen i zimu, čadžavi dim se širio gradom i osjećao njegov oštri i otrovni miris. O ekologiji se tada malo govorilo, jer bila je važna proizvodnja uglja, a ko je još imao vremena da misli o zdravlju stanovništva. Od toga bi dima pocrnjele fasade zgrada, pa su posla imali i moleri.

Kasnije se počelo razmišljati i o uvođenju dizelske lokomotive, ali kako su one bile skupe, nisu nikada uvedene u saobraćaj. Onda su gradom kružile priče o dislokaciji željezničke pruge i prijevozu uglja kamionima, ali je sve, ipak, ostalo samo na pričama. Kada se ugalj počeo kopati uz primjenu savremenijih načina eksploatacije i nakon otvaranja površinskog kopa, voz je kroz grad rjeđe prolazio.

Ovaj je voz kroz grad prolazio gotovo devet decenija i postao prepoznatljivim simbolom i dijelom života Kakanjaca. Naviknuli su se oni na njega i nije im bilo neobično niti ih je mnogo ljutilo što je lokomotiva, koju je pokretao isti onaj ugalj koji je vukla za sobom u vagonima, tako često i dugo zagađivala zrak koji su disali i prljala njihov grad. Samo je za "strance" taj voz predstavljao neku vrstu "senzacije".

Kakanjci su, opet, nastojali da industrijsku prugu na razglednicama grada i u slikama u novinama kapitaliziraju, pa su se sa svojim poznanicima, koji nisu poznavali dovoljno grad, šalili, objašnjavajući kako je to tramvajska pruga i kako je Kakanj jedini manji grad u državi koji, eto, ima tramvaj.


Prolazak zadnjeg voza kroz grad 18. jula 1998. godine

Tako je bilo sve do 1998. godine kada je menadžment Rudnika Kakanj odlučio ukinuti industrijsku prugu kroz grad, prije svega zbog njene neracionalnosti. Nakon gotovo jednog stoljeća ispraćen je posljednji voz kroz Kakanj i onako svečarski, bez velike pompe, otišao u lokalnu historiju i ljudsko pamćenje.

Kao sjećanje na prugu i kakanjski voz ostavljena je jedna parna lokomotiva ispred stare direkcije rudnika da podsjeća stare a mladima otkrije kako se nekada kroz grad prevozio ugalj iskopan u jamama duboko pod zemljom.